Dijagnoza reumatoidnog artritisa temelji se na kombinaciji kliničkih simptoma, laboratorijskih nalaza i slikovnih pretraga. Budući da simptomi mogu varirati i podsjećati na druge bolesti, važno je provesti temeljitu dijagnostičku obradu.
Krvne pretrage često pokazuju povišene upalne markere poput sedimentacije (SE) i C-reaktivnog proteina (CRP). U nekim slučajevima prisutan je reumatoidni faktor (RF) ili antitijela protiv cikličkog citruliniranog peptida (anti-CCP), što ukazuje na autoimuni proces.
Rendgenske snimke i ultrazvuk pomažu u procjeni oštećenja zglobova, dok magnetna rezonanca može otkriti upalu i prije nego što se pojave trajne promjene.
Praćenje bolesti uključuje redovite kontrole kod reumatologa, evaluaciju funkcionalnog statusa i prilagodbu terapije. Ključno je prepoznati rane znakove pogoršanja kako bi se na vrijeme prilagodilo liječenje.

